Podijeli objavu

Sječa šuma predstavlja jedan od većih problema, dok je najveći ipak ilegalna sječa.

Krađe i prijave

Zbog šumskih krađa u 2008. godini, u Federaciji BiH bilo je podneseno nešto više od 1000 kaznenih prijava. U 2012. godini taj broj porastao je na više od 2500, piše Večernji list BiH. U 2016. godini broj podnesenih prekršajnih i kaznenih prijava iznosio je 4209, a presuđeno je u 2226 predmeta, odnosno 53% podnesenih prijava. Od ukupne štete po prijavama u iznosu od 1,350.851 KM, u 2016. godini naplaćen je iznos od 39.046 KM ili 2,89%, dok je iznos kazni po prijavama za Federaciju BiH zabilježen u visini od 434.600 KM.

Mali broj presuda i kazni je kontraproduktivan i predstavlja poticaj šumokradicama. Postavlja se pitanje svrsishodnosti podnošenja prijava, odnosno izlaganja čuvara šuma opasnosti kada ostala tijela uprave i sudska vlast ne štite državnu imovinu, odnosno ne rješavaju pravodobno kaznene i prekršajne prijave podnesene zbog nelegalne sječe šume i eksploatacije industrijskih mineralnih sirovina. Nacrt Zakona o šumama u Federaciji BiH iz svibnja 2016. godine jasno propisuje na koji se način mogu sjeći šume. Prema članku 16., “Stabla u šumi mogu se sjeći tek poslije izvršene doznake, donošenja projekta za izvođenje i obavijesti županijskoga ministarstva i jedinice županijske uprave na čijem se području vrši sječa u državnim šumama…”. Prema novom zakonu, provjere vrši ovlašteni županijski inspektor. Kazne za nedopuštenu sječu šuma iznimno su visoke. Najveća moguća kazna za nedopušteno korištenje i sječu šume je 20.000 KM, dok su ostale nešto niže, ali i one iznose od 12.000 do 15.000 KM. Kada su u pitanju fizičke osobe, prema članku 86., kazne su u visini od 1000 maraka.

Devastacija šuma

U državnom vlasništvu u BiH je oko 2,186.300 hektara ili 81 posto, a u privatnom vlasništvu 523.500 hektara ili 19 posto šuma. Šume i šumska zemljišta u Federaciji BiH prostiru se na površini od oko 1,518.385,8 hektara ili na oko 58 posto površine. U državnom vlasništvu je oko 1,241.385,8 ili 82%, a u privatnom vlasništvu oko 277.000 hektara ili 18 posto. Značajne devastacije šuma, posebice oko urbanih područja, dogodile su se u prethodnom ratu. Posljedica rata je i velika minirana površina veća od 100.000 ha, koja je za dulje razdoblje izgubljena za gospodarenje, a s obzirom na oštećenost, predstavlja potencijalno žarište za razvoj biljnih bolesti i insekata. Zbog nepotpunih podataka o stanju šuma, što je rezultat ratnih djelovanja, kako ne bi došlo do daljnje devastacije šuma, nakon rata ni jedne godine nije realiziran mogući obujam sječa šume.

Komentiraj